Vladimir (Nikola) Nikolić
(1829. – 1866.)
Rođen je svešteničkoj porodici u Novoj Gradiški 25. 6. 1829. godine. Osnovnu školu završio je u Novoj Gradiški, a gimnaziju i pravne nauke u Zagrebu. Kao mladi pravnik radi u Zagrebu gdje je ušao u krug pripadnika Ilirskog pokreta, a posebno se sprijateljio sa Dimitrijem Demeterom. Na njegov nagovor on svoje rodno ime ( Nikola) menja u umetničko Vladimir.
Nakon Zagreba radi u Sisku i Pregradi. Menja sudsku struku za financijsku i tako dolazi u Požegu kao financijski podnadzornik. Nakon kraćeg vremena ponovo se vraća u sudstvo i radi u Bektežu.
Nikolić je bio veliki liričar koji se naglo pojavio i nestao iz književnog života. Svoje prve stihove objavljuje 1852. u « Nevenu », a zatim i u « Danici ». 1855. objavljuje zbirku pesama pod nazivom “Kunogorke,” 1863. Zbirku pod nazivom « Bršljani » a 1864. « Pripovijetke ».Njegova najpoznatija pesma «Na te mislim » štampana je u mnogim časopisima iz 19.veka, a peva se i danas.
Umro je 7. 5. 1866 g. u 37. godini života u selu Bektež kraj Požege, sam i napušten, a sahranjen je u susjednom Gradištu.
Na te mislim
Na te mislim, kada zora sviće,
na te mislim kad se svrši dan.
Na te mislim kad se svako biće,
sprema tihi da prespava san.
Na te mislim sunce kad se gubi
uvijek mislim samo na te ja.
Tebe jednu srce moje ljubi
na tom svijetu sreća si mi sva.
Bez tebe mi ne miriši cvijeće,
gorak mi je plod bez tebe svak’,
gdje ti nisi za me nema sreće,
gdje ne dišeš nečist mi je zrak.
I do smrti misli ću na tebe,
bez tebe mi pust je život taj.
Dok u tijelu duša ne ozebe,
mom životu dok ne dođe kraj.