Poklade na srpski način
Svečane su poklade među srpskim graničarima u bivšoj austrijskoj carevini bile dve, mesne i sirne, crne i bele. Inače, svaki post naveče nazivao se pokladama, ali su ove poklade prolazile tiho, bez ceremonije. Crkva ih nije zapovedala, nego je narod sam sebi utvrdio proslavu sopstvenih poklada.
„U našim crkvenim knjigama nema ove reči, tamo se ne zove to poklade, već mesopust, i siropust“, saznaje se od poznatog hroničara onog vremena Nikole Begovića.
„Poklade je srpski naziv. Neko je govorio da je to od neumerenosti, bajagi, pokladu se jelom i pićem, ulijepe se, ali je ipak utvrđeno da je to po duhu i životu naroda, a prema hrišćanstvu pravoslavnom, odnositi na slavljeno pobratimstvo. Svi zdravi narodni običaji ovo mišljenje posvjedočavaju. Evo se na Božić pokladaju jednom žlicom, i jednom čašom, a ovako je i na svetom pričešću“. Međutim, pod uticajem katolika, poklade su se ponegde pretvarale u karneval pod maskama.
I u odžačkoj, bogataškoj kući, i u sirotinjskoj, spremala se posebna večera, jer je svako znao da su poklade rastanak sa omrskom, i prelazak na časni post. Bilo je to svojevrsno „podušje mesu, mrsu, a zbogom ostaj božićnjemu veselome običaju“, pa se slavilo gozbom na stolu, a posle veselom, ali treznom zabavom.
„Siromašak ako nema omrska u taj dan, a on će to sav obliven stidom kazati u boljoj kući, pa ovi dadu od svoga pošjeka njemu, a davaju i variva i začine. Ali, ovaj siromašak se na poklade ne piše u prosjake, jer će on za učinjenu ljubav istom merom, pa i više uzvratiti preko godine, obično u radu“.
Međutim, svuda po Baniji u Badnje veče nijedno zdravo čeljade neće zaprosjačiti, pre će od gladi skapati. Onuda nisu prosili ni sami patnici, bili oni slepci ili bogalji.
Pokladna večera je mogla da prođe bez skupih jestiva, ali nikako bez čorbe, makar ona bila samo od kokoši. U čorbu su išli rezanci, a uz nju se vario još kupus i meso, i pekla ćurka. Sledili su ih uštipci ili krofne, za poslasticu.
Posle večere, posedala bi sva kućna čeljad, ko na krevet, ko na klupe, a deca oko peći, pa se zabavljaju. Devojke i snaše site se napevaju, uhvate i u kolo, pa valjano „buve istresaju“.
Svako znade ponešto da ispriča. Ako se neko prevari, pa hoće da priča, a ne zna, onda ga stariji i iskusniji uče, a na šaljive zagonetke prene sve u grohotan smeh i pljeskanje. Stari pričaju lepe, drevne pripovetke iz starog zavičaja, a starice, junačke pesme.
„Vesti online“
#####
Kolo
Banija je regija omeđena Posavinom sa sjeverozapada, Pokupljem sa sjeveroistoka te početkom dinarskog masiva s juga. Kako je omeđena većim brojem regija različitih etnografskih zona, tako su i različiti utjecaji na folklor Banije.
Iako najsličnija u nošnji i određenom broju plesova Posavini, ona se od nje razlikuje oštrinom i čvrstinom plesanja, što je plod uticaja dinarske zone.Za Baniju su karakteristična šetana kola, drmeš i ples u parovima. Doživljaj folklora Banije zadivljujući je svojim relativno arhaičnim pjevnim izrazom koji uključuje pjevanje u razmaku od dva tona – sekundama, te neobičnoj muzičkoj pratnji – ciganjske (svirale), mali bubanj i tambura dvožica. U nošnji se ističe bogati vez u svili na svim dijelovima ženske nošnje, velikih cvjetnih motiva, te velike košulje obrubljene šlinganom uštirkanom čipkom.
Mnoge djevojke i momci su svoje prve susrete, svoja prva poznanstva, druženja doživljavali na pašnjacima, proplancima, krčevinama, livadama, prosjekama, uvalama i dolinama čuvajući na ispaši krave, ovce, koze, svinje pa čak i guske. Ta druženja i spoznaje sa svim ostalim saznanjima završavale su sa dugotrajnim ljubavima, a najčešće i na vjenčanjima. Bilo je i djevojaka a i momaka koji nisu mogli ili nisu znali da na takav način dođu do saznanja i spoznaja što iz neznanja, a i u određenoj mjeri srama i nesposobnosti. Za ovu drugu kategoriju organizovano je jednom ili više puta u godini tako zvano „Biračko Kolo“.
U poslijednjih 100-tinjak godina Biračko kolo se igralo na Baniji a i u Sjevernoj Dalmaciji, nešto manje u Lici i na Kordunu. Nešto vrlo slično Biračkom kolu igralo se i u Slavoniji a najviše u zapadnoj Slavoniji. Slavonsko Biračko kolo egzistiralo je pod nazivom „Ljubi Kolo“. U poslijednje vrijeme Biračko kolo na Baniji se igralo uglavnom tri dana oko Božića mada se nekada ranije vjerovatno igralo i češće, a taj se običaj češćeg igranja na Baniji zadržao i nešto duže. Ljepotica banijska1.jpgČešće igranje Biračkog kola na Baniji može se zahvaliti povremenim igrama koje su se igrale u toku godine pod zajedničkim nazivom Obredne narodne igre. Obredi su odavno iščezli ali plesni i pjevani dio obreda zadržao se i do danas na Baniji, ali i u cijelom svijetu.
Pjesme, plesovi izdvojeni od zastarjelih obreda kao što su Koledarske igre, Dodole, Lazarice, Kraljice te igre oko Ivandana (Sv. Jovan) obredno preskakivanje vatri posebno a i kao dio obreda oko Poklada i Petrovdana.
Sve ovo oko dijelova obrednih igara programski odigrano istodnevno se iskoristilo u nastavku da se odigra i Biračko Banijsko Kolo.O Božićnim praznicima i svatkovinama narod je praznički raspoložen, vedrog duha, opušten i razdragan. To je vrijeme čestitanja Badnje večeri, Božića, Stevandana i razmjena dobrih želja, a sve uz porodicu i prijatelje. Zbog toga je to bilo zgodno vrijeme i zaigrati Biračko Kolo.
Poljubljena djevojka tada dolazi na njegovo mjesto, a kolo pjeva njoj istu ili sličnu prigodnu pjesmu u kojoj se ona poziva da poljubi svoju simpatiju. Ako joj se momak koji ju je poljubio i izabrao sviđa ona će da bih to dala do znanja poljubiti nekog mnogo starijeg ili dosta mlađeg muškarca ili često nekog od bližeg roda. Ako pak momak koji ju je poljubio nije po njenoj volji ona će tada potražiti i poljubiti svoju simpatiju.
Ovo kolo su najčešće igrali momci voljni za ženidbu kao i djevojke (cure) spremne za udaju, što je podrazumjevalo fizičku i psihičku zrelost, spremnost, a bogami i pripremljeno djevojačko ruho i miraz.Ljepotica banijska.jpg
Stariji i oženjeni muškarci kao i udate žene sudjelovali su u ovoj igri Biračko Banijsko Kolo da bi se po propisu, što brže i kvalitetnije formiralo biračko kolo, što značiTamburaski orkestar Banijaca, selo Donja Bacuga.jpg da svoje veliko i višegodišnje iskustvo prenesu na mlađe. Udate žene, oženjeni pa i bake i deke igrali su iz radoznalosti da vide ono što već možda znaju i da vide tko se kome dopada. Nerijetko ovi iskusniji su i navodili odnosno pomagali da mladići i djevojke zagledaju jedno drugo.
Nerijetko se ovako u kolu iskazane simpatije potvrđivale u svatovima u kojima su se formirala i vijala nova kola i rađala nova poznanstva i nove pritajene ljubavi koje je trebalo na odgovarajući način nagovijestiti možda u slijedećem biračkom kolu.
Običaj o krsnom imenu u Baniji
U jutro kad se ustane gospodar navjesti najprije družini ovako: Družino! I djeco! Danas je da znate krsno ime, ili naš kućni branitelj.Danas se ne jede ništa, dok se iz crkve ne dođe.
Gospodaričina je briga najprva kolač ukuvati, a gospodareva koljivo svariti i svijeću načiniti od domaćeg voska.
Kad dođe doba u crkvu ići,svi osim majarice i vodarice kji mogu ići moraju da prime paporu.Koji nisu u crkvi bili, tima oni ponesu..Gospodar ponese kolač,svijeću i koljivo, ako on ne može ići, naruči kome od ukućana. Iz crkve kad se dođe, ako nije od uzovnika niko u crkvi bio, ide se kući njegovoj.Obično poziva na čast sam gospodar ili za njim najstariji i kad su došli uzovnici dočeka ih sve gotovo, i uzimaju po starini mjesto.Kum najprvo mjesto zauzme, a za njim svi drugi. Gospodar služi sto, a iza njega najstariji prinosi i odnosi, jelo,piće,prazne posude.ne jede se i nepije ništa dokle gospodar ne užeže svijeću, svi ustanu i kod molitve svi kućani biti moraju. Poslije molitve utrne se svijeća, i gospodar natoči rakiju, i tako jese se, pije,razgovara i nazdravlja „zdrav brate“ do polovine užine tj. kupusa. Kad se kupus donio, gospodar zove svu družbu u sobu.Najprije donese tri kruva ’šenična i pometne na tri ćoška stola, i tri posude vina i zapali svijeću i onda kaže. Sad ćemo se Bogu pomoliti.Gosti ustanu i okrenu se svi istoku.Gospodar se prvi prekrsti, družina i gosti za njim.Gospodar naglas čita „oče naš i Bogorodice djevo“ a drugi za njim u sebi. Kad je gospodar očit’o ovo, onda onaj koji zna „Slavu“ očita.
Poslije toga uzme gospodar tri čaše i napuni s vinom, a dovle se još nije vino pilo, i nazdravlja stojeći u nakrst: „ U slavu Boga živoga i tako svi tri puta obredaju se, a kad su se tri puta obredali družina izađe, a oni koji su oko stola posjedaju.Poslije ove zdravice piju se još tri čaše.
Prva se pije u slavu krsnog imena i veli se ovako:prvu ćemo popiti za naši Sv. Krsni imena. Nebeski vojvoda koji se za nas kod prestola božijeg Gospoda Boga moleda nam rodi vino i ’šenica, da se njiovi sveti imena spomenemo. To izreknu i udare se čašama „Zdrav brate, pomog’o te Bog i današnji god.“
Onda onaj koji je Slavu čit’o , drugu ćemo popiti za naše duhovne pastire koji za nas boga mole i naše vojnike koji nas od svake navale i dušmanske ruke brane.
Kod treće se čaše veli: treću ćemo popiti za našije težaka koji polje oru, žito siju i vinograd kopaju. Poslije ovoga počne se pjevati i napijati na svakojake načine.
Srpsko-dalmatinski magazin, 1866.
#####
