Grigor Vitez
(Kosovac kraj Okučana, 15. februar 1911 — Zagreb, 23. novembar 1966)
Srpski pjesnik, dječiji pisac i prevodilac.Rođen je 15. februara 1911. u selu Kosovac kod Nove Gradiške, tamo gdje je do rata 1991-1995. živio značajan procenat Srba. Umro je rano, u 56. godini, u Zagrebu, 23. novembra 1966, a sahranjen je u rodnom selu.
Pet razreda osnovne škole pohađao u Okučanima. U Novoj Gradiški završio je Državnu realnu gimnaziju. Nakon toga završio je Državnu učiteljsku školu u Pakracu. Prije Drugog svjetskog rata bio je učitelj, a poslije rata je radio u Ministarstvu prosvjete i kao urednik u zagrebačkoj izdavačkoj kući „Mladost“. Pokrenuo i uređivao biblioteke „Vjeverica“ i „Jelen“ koje su bile namijenjene djeci.
Pisao je poeziju za djecu i odrasle, priče i prozu za djecu, slikovnice, igrokaze, ali njegovo stvaralaštvo ostalo je nedovoljno poznato i vrednovano. Pored ostalih, objavio je knjige pjesama za djecu „Prepelica“ (1956), „Sto vukova“ (1957), „Kad bi drveće hodalo“ (1959), „Jednog jutra u gaju“, izbor (1961), „Iza brda plava“, izbor (1961), „Hvatajte lopova“ (1964), „Gdje priče rastu“ (1965) i „Igra se nastavlja“, posmrtno (1967). Prevodio je dječju poeziju sa ruskog, francuskog i slovenačkog jezika i priredio izbor iz strane poezije za djecu „Četiri vjetra“ (1968).
Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Skladnih i melodičnih stihova u pjesmama duhovitih poanti osvojio je široki krug čitalaca. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: „Pjesme“, „Naoružane ruže“, „Poverenje života“ i „Kao lišće i trava“.
Za razliku od skoro svih srpskih pisaca i pjesnika, Vitez je ostao u hrvatskim školskim programima i nakon 1990. godine. U Hrvatskoj i danas postoji nagrada za književna djela pod njegovim imenom.