Topusko
Topusko je naseljeno mjesto i opština na granici Korduna i Banije, u Sisačko-moslavačkoj županiji, Republika Hrvatska. Nalazi se blizu bosanskohercegovačke granice. Do nove teritorijalne organizacije u Hrvatskoj, opština Topusko bila je u sastavu bivše opštine Vrginmost.
Topusko je jedna od manjih opština u Hrvatskoj, sa površinom od 210 km². Nalazi se u predjelu srednjeg toka rijeke Gline, brežuljkastom kraju između Petrove gore na zapadu i nešto udaljenije Zrinske gore na jugoistoku. Putevima je povezano sa većim obližnjim mjestima: Glina (13 km), Petrinja (35 km), Sisak (47 km), Karlovac (55 km), Zagreb (preko Lasinje i Pisarovine 65 km). Od Topuskog nisu daleko ni Plitvička jezera (80 km).
U okolini Topuskog nalaze se i poznati izvori hladne pitke vode: vrelo Molinari, Benkovo i Jelačićevo vrelo. Posebno značajni, i po čemu je Topusko poznato, su termalni izvori. Postoje tri glavna i nekoliko manjih izvora vulkanskog su porijekla koji izbijaju na površinu iz dubine od otprilike 1500 m.
U 4. i 5. vijeku nadiru Goti i Langobardi, u 6. vijeku Sloveni i Avari, a u 8. vijeku Franci. U 10. vijeku dolaze i Mađari. Godine 1097. u bici na Gvozdu umire Petar Svačić, po kome se danas zove Petrova gora. Ugarski kralj Andrija II početkom 13. vijeka daje cistercitima određene povlastice, i oni se nastanjuju u samostanu na mjestu gdje je danas perivoj Opatovina. Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a kralj Ferdinand I prava opatije dodjeljuje 1558. zagrebačkim biskupima. Turci su ipak 1556. godine zauzeli imanje topuske opatije, a cistercitski samostan i crkvu razorili su topovima. Predaja kaže da je po tom događaju Topusko dobilo naziv. Nakon Turaka, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 m.
Početkom 19. vijeka Topusko je potpalo pod francusku vlast, a nakon 1813. ponovo je u Vojnoj krajini. Tada počinje razvoj Topuskog kao kupališta, a jedan od najzaslužnijih ljudi u tom smislu bio je pukovnik Ivan Nestor. U 19. vijeku rade se mnoga naučna ispitivanja termalnih vrela. Njihov ljekovito dejstvo postaje sve poznatije, pa sve više uglednih i poznatih ljudi tog doba posjećuje toplice i one postaju pomodno sastajalište.
Po ukidanju Vojne krajine (1881. godine), Topusko i okolica postaju dio banske Hrvatske. To je razdoblje intenzivnog razvoja lječilišta i turizma u Topuskom. Na samom početku 20. vijeka izgrađeni su vodovod i željeznica. Podižu se perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina. Mnogi botaničari i hroničari Topuskog su se neskrivenim oduševljenjem divili ljepoti krajolika i spokoju podneblja, ističući Opatovinu kao perivoj u podnožju Nikolina brda, ulicu lipa, brojne platane, egzotične vrste drveća (ginko biloba, sekvoje i dr).
Tokom Drugog svjetskog rata hiljade Srba je poklano u okolini Topuskog. U Topuskom je 8-9. maja 1944. godine održano treće zasjedanje ZAVNOH-a.
U ratovima 90-ih Topusko je pretrpjelo velika razaranja. Nakon teških borbi, u avgustu 1991. godine Topusko kao većinsko srpsko mesto ulazi u RSK. Mnoge poznate zgrade u mjestu, kao što su zgrada Vojnog lječilišta ili Blatne kupke sa zgradom lječilišne restauracije su razorene. Kada je ukinuta RSK, Topusko je ušlo u sastav Hrvatske. Ranije Topusko nije bila zasebna opština već je pripadala tadašnjoj opštini Vrginmost (danas opština Gvozd). Tokom operacije Oluja mnogi Srbi su prognani iz Topuskog.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u opštini Topusko živi 2.985 stanovnika, a od toga 945 u samom naselju Topusko.
Opština Topusko po popisu stanovništva iz 2001. godine broji 3.219 stanovnika, što je otprilike polovina prijeratnog broja. Prema etničkoj strukturi, zbog proterivanja Srba i njihovog sprečavanja da se vrate većinsko stanovništvo su postali Hrvati (63,5%), a brojni su i dalje i Srbi (29,6%).
Samo naselje Topusko ima 798 stanovnika. U stvarnosti je taj broj nešto veći, jer je dosta mještana službeno prijavljeno kao stanovnici okolnih sela, u kojima još nije dovršena obnova. Prije rata, naselje Topusko imalo je 1.587 stanovnika, od kojih su većinu činili Srbi. Hrvati su činili 26,2%.
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Topusko je imalo 1.587 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Što je 1861. godine u banji Topusko zapisao Vuk Stefanović Karadžić
Tek sam ovđe spoznao šta znače riječi krv nije voda i svoje gore list
Na tromeđi velikih hrvatskih gradova Zagreba, Karlovca i Siska nalazi se banja Topusko u kojoj Vuk Stefanović Karadžić 1861. godine zapisa: «Tek sam ovđe spoznao šta znače riječi ‘krv nije voda’ i ‘svoje gore list’». Uz tok rijeke Gline na obroncima Petrove gore smjestilo se evropsko mondeno ljetovalište i banja Toplica – Topusko. Arheološka nalazišta potvrđuju da su ovđe preci bili Kelti, a potom i Rimljani koji su svoje utvrđenje nazvali Ad fines (na kraju). Godine 1192. Topusko se prvi put spominje pod imenom Toplica. Hrvatski kralj Andrija II. podigao je veliki samostan francuskim cistercitima. Ostaci ove crkve nalaze se u parku Opatovina. Neoboriv dokaz postojanja cistercita i u ovim krajevima u dane proslave 800 godina.
Poznato je da su hrvatski Krajišnici bili u dvorskoj službi na bečkom dvoru. Odano su služili carici Mariji Tereziji i njenom suprugu caru Franji Josipu II. Saznavši za caričinu neplodnost htjedoše joj ugoditi, da dvor Austro-Ugarske posjeti njihove porodice u Vojnoj krajini. Da im narod izrazi svoju poniznost i revnost služeći za datu «okućnicu, cestu, crkvu, školu, krsnu slavu i ćirilicu». Banjala se tako carica Marija Terezija u blatnim topličkim kupkama, kupala se i plivala u bazenima. Boli koje je osjećala u donjem dijelu stomaka nestadoše. Nestadoše i duševne boli koje je carica nosila u sebi. Porodila je mnogo đece kao što i dolikuje carstvima i kraljevstima. Evropom je pronijela glas o ljekovitosti topličkih voda.
Curica se kupala u vodi…
Sudbina je htjela da arhimandrit Gornjokarlovačke eparhije vladika Petar Petrović ode 1791. u Beč. Tamo je preuzeo poslove referenta za srpska pitanja pri Ilirskoj dvorskoj kancelariji. Petrović odašilje pismo Vuku Stefanoviću Karadžiću u zemlju Serbiju da bi rado u Beču vidio jezikotvorca Savu Mrkalja iz sela Gornji Sjeničak nadomak Karlovca: «Od tog čoeka mogli bi Serbi puno da nauče». Tek 1803. Vuk polazi na put. Pronalazi Savu Mrkalja i biva zadivljen njegovim geslom pravopisa «piši kao što govoriš». Savo ostaje u Beču, a Vuk odlazi u Srbiju sa odlukom da ponovo dođe u Krajinu, među «Serbe koji ne psuju», da zapiše bogato usmeno blago. Kroničari bilježe da je Vuk stigao iz Beča sa carskom kočijom i da mu je pratnja bila kćerka Vilhelmina-Mina, prevodilac i slikar. Poručnik krajiške vojske, Topličanin Bogdanović pripremio je, Vuku u čast, bakljadu. Zajedno sa ondašnjim protom prilaze prozoru na kojem su Vuk i Mina i nude im pogaču i sol, kao dobrodošlicu. Do suza ganut, zapisa Vuk u knjigu gostiju: «Tek sam ovđe spoznao šta znače riječi ‘krv nije voda’ i ‘svoje gore list’». Godine 1861. vida Vuk svoju bolesnu i od tuberkuloze osušenu nogu na topličkim izvorima ljekovite tople vode diveći se narodu koji i ovako pjeva: «Curica se kupala u vodi, vidi joj se Bože oslobodi».
Topusko je bila i ostala, pored Karlovih Vari, najpoznatija banja Evrope. Ovđe je medicinska fizikalna terapija duplo jeftinija i kvalitetnija nego u zemljama zapadne Evrope. Topusko je bio glavni grad Hrvatske 1944. godine. Bio je grad prvih kongresa pravnika, ljekara, izletište aristokracije i pjesnika. Danas je Topusko mjesto sa hotelima «Toplica» i «Petrova gora», sa sobama i apartmanima, sa fizikalnom terapijom, sa medicinskom rekreacijom i rehabilitacijom pojedinaca i sportskih društava. Ovđe sportaši podižu svoju sportsku kondiciju do maksimuma. Ovđe su ležajevi u privatnim kućama ugodni i zimi. Topusko je jedino mjesto na Balkanu gđe je sprovedena topla termalna voda za grijanje zimi i gđe se zimi udiše čisti kisik. Topusko je jedina banja koja je 70-ih godina zajedno sa klorom umiješala indikator za mokraću u svoje olimpijske bazene. Tko god se popiškio u bazen, ostavio je crvenilo iza sebe, a potom i crveno lice od srama. Topličanima na ponos ostade besprijekorna čista bazenska voda na veliku radost bolesnika, posjetilaca i kupaca.
SKD „Prosveta“
M. Kajganić