Da ne bi ovog vjerskog rata unutar Srba zbog protivustavne secesije od Jugoslavije, nikada Dobrica Ćosić ne bi bio najcitiraniji pisac u nas. Neki kažu da i nije baš neki pisac koliko se tome pridaje značaj, jer su mu neki drugi sređivali rukopise i uobličavali u knjige, a čak tvrde da su mu i neke knjige cijele napisali.
Obično kada po društvenim mrežama neki Srbi počnu da postavljaju prilično neoborive dokaze koji razotkrivaju pravu istinu vezanu za neke Srbima podmetnute masakre u minulom ratu, Muslimani tj. Bošnjaci najčešće kao krunski dokaz podastiru citate Dobrice Ćosića. Kao da se radi o materijalnim dokazima iz stručne literature ili istorijskoj građi, a ne običnoj umjetničkoj književnosti, gdje može da se piše šta god kome padne na pamet i gdje se kroz usta likova mogu izreči svakakve stvari za koje pisac uopšte nije u obavezi da se drži istine.
I ko zna koji lik izgovara ove riječi koje se stalno citiraju, kome, povodom čega i u kojem kontekstu. Važno je internet ratnicima da se ove izreke, izdvojene iz jedne cjeline koriste kao glavni dokaz za dokazivanje nekakve vječne krivice Srba što smo uopšte živi i želimo to i dajle biti. Šta god da kaže neki Srbin što ne odgovara nekome, odmah će da bude zatrpan sa svih strana ovim citatima Dobricinih junaka. Pa ako se nekako i uspiješ odbraniti od ove kanonade, onda kreće teška artiljerija, priča o genocidu. Sve lijepo smišljeno da nas razoruža u svakoj diskusiji i da je obesmisli, i da sve dovede do prijekog suda. Baš kao u vrijeme inkvizicije.
Prosto me strah da odgovorim na pitanje “kako sam”, jer šta god da kažem mogu mi ovaj citat poturiti pod nos i reći da mi Srbi samo lažemo šta god da kažemo.
Nije ovo slučajno što se radi, nakon osmišljenje kampanje razašiljanja ovakvih objava po društvenim mrežama stvara se kod ljudi osjećaj da sve što se čuje na srbskim medijima je srbska propaganda i da ništa nije tačno. Čak ljudi počinju da sumnjaju i u našu vremensku prognozu, koju ionako prepisujemo od drugih. Stvara se klima da jedino pravo na širenje i nametanje svoje istine svijetom imaju ovi što umjesto argumenata u razgovorima potežu ove Dobricine citate iz romana.
A da ovi citati nisu baš bez ikakvog uporišta trude se da pokažu kolaboracionistički pokreti i dalje živi i aktivni nakon drugog svjetskog rata, sa pričom kako su jedini zvanični oslobodioci svоje države NOVJ pod Titovom komandom i komunističkom upravom, nekakvi kolaboracionisti, zločinci prema jadnom malom srbskom narodu koji je više volio okupaciju strane čizme nego slobodu, koji je više volio da živi u nekakvim banovinama nego u Srbiji, Crnoj gori, Bosni i Hercegovini i sl. Oni su ti koji u stvari ovim citatima iz Dobricinih knjiga daju snagu i aktuelnost. Možda se Dobricini junaci baš ovakvim mentalnim sklopovima Srba i obraćaju.
Pročita li iko ove Dobricine knjige pa da nam pojasni o čemu se tu stvarno radi?
Možda je Dobrica Srbima smatrao sve koji govore srbski jezik bez obzira kakvo su političko mu ime dali. U vijeme SFRJ kada je Dobrica proveo svoj najveći dio radnog vijeka, Bošnjaci nisu ni postojali niti se tim imenom nacije niko nije služio. Čak u FNRJ muhamedanci nisu ni smatrani posebnom nacijom, zato je grb imao pet baklji, a ne šest. Možda je Dobrica mislio u ovim svojim romanima na Srbe muhamedanske vjere?
Pročita li iko ove Dobricine knjige pa da nam pojasni o čemu se tu stvarno radi?
U principu svi Srbi bilo koje vjere, koji vjeruju u bezgriješno začeće u eri ovolikog napredka tehnologije i civilizacije i jesu oni koji žive u laži.
Možda je Dobrica mislio na njih?
Pročita li iko ove Dobricine knjige pa da nam pojasni o čemu se tu stvarno radi?
Možda je mislio na Srbe iz Lužice koji žive u laži da ih Nijemci neće sve na kraju pogermaniti, ili je mislio na Srbe u Hrvackoj ili FBiH koji lažu da nisu Srbi, kako ne bi imali problema i na poslu i u životu. Pa se uglavnom izjašnjavaju kao Hrvati, Bošnjaci pravoslavne vjere, Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, Jevreji, neopredjeljeni i sl.
Možda Dobrica misli na političare, njima je u opisu posla da lažu, a to nekada tako dobro rade da počinju i da tu laž žive. Ali nisu samo Srbi političari, ima ih pun svijet.
Uzgred rečeno Ćosić se nama Srbima podmeće kao nekakav otac nacije što je posebna budalaština, jer Srbi nisu nacija, nego narod. Nacije su Hrvati, Crnogorci, Makedonci, Bošnjaci, Slovenci, Srbijanci i sl. uglavnom na jugoslavenskom prostoru grupacije ljudi koje su se razsrbljavanjem odrodile od svoga srbskog porijekla. Srbi su stariji od postanka nacija. Ta tema je na ovom sajtu mnogo puta razrađivana.