Daruvar
Daruvar je grad u Hrvatskoj u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Udaljen je 125 km od glavnog grada Zagreba i oko 130 km od Osijeka. Smješten je u zapadnom dijelu Slavonije, u brežuljkastom predjelu pod planinom Papuk, u Poilovske zaravni, na plodnim nanosima iz pleistocena. Prema rezultatima popisa iz 2011. u gradu je živelo 11.633 stanovnika, a u samom naselju je živelo 8.567 stanovnika.
Antičko doba
Urbana istorija Daruvara je duga i uskoro će biti dvije hiljade godina od snivanja prvog lokalitet a poznatog kao organizovana urbana cjelina. Najstarije poznato naselje, smješteno pored ljekovitih geotermalnih izvora na prostoru Daruvarske kotline datira u 4. v. p. n. e. Arheologija nam na ovom području svojim nalazima, (kamene sjekire), kazuje da je bio nastanjen i ranije, u kameno doba.
Grci i Rimljani su panonsko-keltska plemena nastanjena u kotlini nazivali Jazi, (Iassioi ili Lasi), što znači „Topličani“ ili „Iscjelitelji,“ pošto su njihova iskustva sa toplim vrelima bila brzo primijećena i zapisana u važne istorijske knjige. Prilikom prodora Rimljana u Panoniju ta su plemena bili saveznici Oktavijana Avgusta pri opsadi i pokori grada Siscia, (današnji Sisak), u 35. p. n. e. Kao nagradu, dobili su svoju samoupravu pod imenom Res Publica Iasorum. Pored plemenskog središta Jaza Rimljani su osnovali osnivaju svoje naselje pod imenom Aquae Balissae („Vrlo jaka vrela)“. Razvoj naselja i termalnog lječilišta potpomogao je i povoljan prometni položaj na rimskim putevima Siscija – Mursa, Salona – Akvinkum i Sirmij – Petovij. Car Hadrijan je 124. godine naselju dodijelio prestižni status municipija, (Municipium Iasorum), a teritorija mu se prostirala između obala rijeka Save na jugu te Drave na sjeveru.
Prema sačuvanim natpisima, poznate Jazijske „Iscjeliteljske Terme“,(Thermae Iasorum), provincija je bila posjećena od careva — Hadrijan, Marko Aurelije, Komod, Septimije Sever, Konstantin I Veliki. Nalazi ukazuju da je u Aquae Balissae postojao forum ukrašen carskim konjaničkim brončanim kipovima i statuama, Jupiterov hram, termalni kompleks s Silvanovim hramom, amfiteatar. Najpoznatiji arheološki nalaz iz Daruvara je carski mrežasti diatretni pehar za vino koji je danas izložen u Kunsthistorisches Museum-u u Beču.
Srednji vijek
Nakon pomicanja uzrokovanih Velikom seobom naroda (4.-7. vijek.) od 11. je vijeka ovo područje pripadalo srednjovjekovnoj Zagrebačkoj biskupiji i Križevačkoj županiji. U Daruvarskoj kotlini, na brežuljku Stari Slavik iznad geotermalnih izvora plemići Nelipići od Dobre Kuće podižu svoje utvrđenje Kamengrad (Kuwar). Položaj, saobraćaj, plodna zemlja, ugodna klima kao i već milenijum ranije tada poznati ljekoviti izvori omogućili su na prostoru kotline razvoj četiri srednjovjekovna trgovišta — Toplice, Četvrtkovac, Dimičkovine i Podborje s franjevačkim samostanom Svetog Kralja Ladislava. Tradicionalno liječenje toplom vodom nastavljeno je i u srednjem vijeku. Tri crkve Blažene Djevice Marije ukazuju da se topla voda naročito cijenila kao i u praistoriji i rimskom dobu u tretmanu izlječenje ženske neplodnosti.
Kasniji razvoj
Daruvarsko područje je izuzetno bogato srednjovjekovnim spomenicima kulture. Dobra Kuća, Stupčanica, Kristalovac, Vojk-Kerestur, Sv. Duh, Pavlovina, Petrovina, Bagenovac, Sirač i Željnak su samo neki od dvoraca hrvatskog plemstva. O bogatom crkveno-kulturnom životu pored franjevačkog samostana u Podborju svjedoče samostani kao sto su benediktinski Sv. Margarete, pavlinski Sv. Ane i avgustinski Sv. Tri Kralja u mjestima Bijela, Vrijeska i Sređani kao i egzistencija 22 srednjovjekovne župe. Provale i osvajanja Turaka sredinom 16. v. prekidaju razvoj područja. Franjevački samostan Sv. kralja Ladislava u Podborju je u to doba bio pretvoren je u tursku pograničnu tvrđavu. Naseljavaju se Srbi kao čuvari Habzburške monarhije pred Osmanskim carstvom, (Vojna krajina i Banska Hrvatska), zapadno odavde. Prostor trgovišta Toplica s crkvom Blažene Djevice Marije pored geotermalnih vrela, za vrijeme Turaka je bio poznat kao Ilidža.
Nakon izgona Turaka u 1699. područje pada pod upravu bečke dvorske komore do 1745. kada vlastelinstva Podborje, Sirač i Pakrac kupuje grof Antun Janković. Janković mijenja hrvatsko ime naselja Podborje u Daruvar sa značenjem Ždralov grad na mađarskom jeziku ili preciznije Ždralov dvorac prema prelijepom dvorcu koji je grof započeo graditi u 1771. Hrvatsko narodno ime Podborje ostaje u upotrebi sve do sredine dvadesetog stoljeća kao dodatak uz imena susjednih naselja kao Batinjani Podborski, Vrbovac Podborski, Doljani Podborski, Podborski Kravjak.
Privredni i kulturni razvoj
S ciljem privrednog razvoja dinastija Jankovića naseljava svoje posjede poljoprivrednicima i obrtnicima iz ostatka Hrvatske, iz Češke, Slovačke, Njemačke i Mađarske tako je prostor, rijetko naseljen od ratova s Turcima ponovno napučeni. Doseljenicima sa iskustvom u poljodjelstvu, obrtu i trgovini je obećana zemlja za kultivaciju te materija za izgradnju kuća. Izgradnjom prvih gradskih kupki u (1772) Jankovići su zacrtali jednu od osnovnih funkcija grada Daruvara danas a to je — termalnog lječilišta. Kasniji grof Julije Janković, (1820—1904.), mecena je Ilirskog preporoda te mnogih hrvatskih ustanova nastalih za i nakon vremena Bečkog apsolutizma i kasnije. Potpomogao je gradnju HAZU, (Hrvatska Akademija Znanosti i Umjetnosti) Narodnog muzeja, spomenika banu Jelačiću, osnivač je mnogih humanitarnih i prosvjetnih zaklada, naročito u Požeškoj županiji gdje je djelovao na promicanju školstva i narodnog zdravlja.
Odlaskom iz Daruvara 1879. grofovska porodica Janković prodaje posjede i napušta ove krajeve. Njihovom graditeljskom dijelu pripada župna crkva Presvetog Trojstva iz 1764., Antunova kupka, (1772.), dvorac Janković (1777.), Ivanova kupka (1812.), Škola sestara milosrdnica (1870.). Od privrednih objekata u vrijeme između sredine 19. st. i kraja Prvog svjetskog rata, pošto je glavna gospodarska grana bilo šumarstvo, postojala postojala je pilana. Isto tako tu je bila suknara te i dabas postojeća pivovara od 1840. Brže od industrije razvijali su se trgovina i ugostiteljstvo pošto su bili povezani za lječilišta. Kotar Daruvar je 1912. imao je 63 trgovaca, 412 obrtnika, 68 „sitničara,“ 41 gostioničara i 92 krčmara. Izgradnja pruge Banova Jaruga – Daruvar – Barč otvorena uz samu nazočnost samog cara, (Franjo Josipa) u 1897. doprinijela je gradskom razvoju tako da se uskoro izgrađeni novi objekti: Restaurant Terasa, Švajcarska vila, Vila Arcadia i Centralna Blatna Kupka koja s svojom velikom kupolom postaje jedan od simbola Daruvara.
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Daruvar je imalo 9.748 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
