Vladimir Matijević
(Gornji Budački, Kordun, 3. avgust 1854 — Beograd, 7. septembar 1929)
Srpski trgovac, dobrotvor i osnivač najznačajnijih organizacija Srba u Hrvatskoj i Austrougarskoj.Vladimir Matijević rođen je na Kordunu, u selu Gornjem Budačkom 3. augusta 1854. godine. Otac Petar do raspuštanja Vojne krajine bio je oficir Slunjske graničarske regimente, kada kao porezni službenik prelazi u civilnu službu.
Njegova majka Jula bila je Sremica iz oficirske porodice Nović. Vladimir je imao osmoro braće i sestara i svi su umrli u ranoj mladosti ili srednjoj dobi, tako da je jedino on doživio zrele godine. Kako je poticao iz oficirske porodice slabijeg materijalnog stanja, po želji roditelja, upisao je poslije osnovne škole regimentsku (kadetsku) školu na Turnju kod Karlovca. Međutim kad njegov otac uočava Vladimirov otpor prema vojsci i vojničkom zanimanju on nastavlja školovanje u redovnim civilnim školama. Tokom školovanja na Matijevića veliki utjecaj ima prota Nikola Begović, poznati nacionalno prosvjetni radnik koji mu predaje vjeronauk.
Pošto je Matijević imao urođene osobine okretnosti, rječitosti i komunikativnosti što su sve odlike budućeg poslovnog čovjeka, on nakon realke upisuje Visoku trgovačku školu (Handelshochschule) u Beču. Kada je završio školovanje zapošljava se u trgovačku radnju kod Gustava Sochera u Zagrebu gdje je radio najprije kao pomoćnik a onda kao zastupnik i trgovački putnik. Od samog početka marljivo radi i uči trgovački posao. Kako je bio vrijedan, mlad i sposoban i sve poslove na vrijeme završavao brzo je postao miljenik vlasnika trgovačkih radnji kod kojih je radio. Praksu je stjecao tada u najvećim trgovačkim firmama doprinoseći da svaka od njih uveća svoje poslove i kapital. Marljivim radom i sam Matijević stekao je značajno bogatstvo kada mu u njegovoj dvadeset i sedmoj godini vlasnik tada najveće trgovačke radnje u Zagrebu Konšak nudi poslovno partnerstvo. Godinu dana kasnije ženi se s Paulinom Lađević, kćerkom Đoke Lađevića trgovca iz Karlovca. U to vrijeme kod Matijevića stvara se ideja o osnivanju Srpskog privrednog društva „Privrednik“ koju je on nešto kasnije zajedno sa svojim prijateljima i rodoljubima ostvario.
Također on je 1925. godine proveo fuziju Jadranske i Podunavske banke u Jadransko-podunavsku banku čiji je predsjednik bio do svoje smrti. Bio je cenzor Austrougarske banke. Bio je predsjednik Srpske banke u Zagrebu. Član Nadzornog odbora Agrarne banke i Upravnog odbora Narodne banke Kraljevine SHS. Također je bio član uprave brojnih privrednih organizacija. Jedan je od osnivača Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga a od samog početka rukovodio je radom „Privrednika“.
Na početku Prvog svjetskog rata kada je „Privrednik“ bio zabranjen a mnogi njegovi članovi pohapšeni, Matijević je uspio emigrirati u Švicarsku. Iako je Matijević znao tvrditi da se nikada nije bavio politikom isto tako je uviđao svu štetnost partijsko političkih sukoba i u svakoj je prilici javno isticao svu štetnost „strančarske politike“ koja je vodila do razbijanja narodnog jedinstva na čijem je ekonomskom jačanju i slozi ustrajavao.
U sedamdesetšestoj godini života od posljedica gripe 7. septembra 1929. godine u Beogradu umro je Vladimir Matijević.
I pored toga što je prije Prvog svjetskog rata poklonio „Privredniku“ oko 250.000 zlatnih kruna, budući da nije imao djece, cjelokupnu svoju imovinu koja je procijenjena na više od 7 miliona ondašnjih dinara, ostavio je „Privredniku“ za obavljanje humanog rada
(Prema knjizi Petra V. Krestića: Srpsko privredno društvo „Privrednik“ (1897-1918), Historijski institut i Službeni glasnik, Beograd, 2002)
***
Srpsko privredno društvo „Privrednik“ osnovano je 1897. godine u Zagrebu s osnovnim ciljem da pomogne siromašnoj i nadarenoj djeci iz ekonomsko nerazvijenih seoskih sredina tadašnje Banske Hrvatske a kasnije Kraljevine SHS/Jugoslavije kod školovanja, osposobljavanja i namještanja na razne zanate i trgovinu. U svom gotovo pedesetogodišnjem radu „Privrednik“ je iškolovao i namjestio 36.775 takve djece i tako značajno doprinio stvaranju srednjeg sloja tadašnjeg društva. Također, „Privrednik“ je otvaranjem štedno-kreditnih zadruga i njihovim povoljnim kreditima omogućavao svojim pitomcima da otvore samostalne obrtničke ili trgovačke radnje i samostalno pokrenu posao. Svu svoju imovinu „Privrednik“ je stekao donacijama i zadužbinama svojih članova i simpatizera i iz koje se školovala i pomagala srpska djeca i omladina. Komunističke vlasti 1946. godine ukidaju „Privrednik“, svu mu imovinu oduzimaju i koriste je u sasvim neke druge svrhe koje sa školovanjem i obrazovanjem nemaju nikakve veze. „Privrednikova“ imovina danas je u najvećem broju slučajeva uzurpirana i devastirana.
Srpsko privredno društvo „Privrednik“ svoj rad obnavlja 1993. godine u Zagrebu. Podnosi zahtjeve za povrat imovine u zakonski određenom roku. Međutim imovina mu se ne vraća. Unatoč svemu „Privrednik“ nastavlja tamo gdje je 1946. godine bio zaustavljen. Nastavlja, naravno prilagođen suvremenim društvenim okolnostima i potrebama, sa stipendiranjem nadarenih učenika i studenata slabijeg imovinskog stanja kroz fond „Vladimir Matijević“.
Fond „Vladimir Matijević“ utemeljen je u sklopu „Privrednika“ na Skupštini Društva održanoj 23. septembra 2008. godine s ciljem stipendiranja nadarenih učenika i studenata slabijeg imovinskog stanja. Iz Fonda prve stipendije su dodijeljene za školsku/akademsku godinu 2009/10. kada smo stipendirali 19 studenata i 16 učenika. Mjesečna stipendija za studente iznosila je 110 eura a za učenike 55 eura. Blagodareći našim dobrotvorima i donatorima kao i svim ljudima dobre volje iz fonda „Vladimir Matijević“ stipendiramo nove generacije mladih nadarenih ljudi trenutno slabijeg imovinskog stanja.
Vodimo, također, računa da pomažemo učenike i studente iz ekonomsko nerazvijenih i socijalno najugroženijih područja Republike Hrvatske koja su bila neposredno zahvaćena ratom (1991-1995) a sve u cilju revitalizacije i ekonomske obnove tih područja. Programska orijentacija „Privrednika“ je i stimuliranje na povratak naših stipendista nakon završetka školovanja na ta u svakom pogledu danas devastirana područja.
Iz iskustva znamo da nije dovoljno samo osigurati i dati stipendije već je potrebno s našim stipendistima održavati gotovo svakodnevne kontakte, povezivati ih kroz razne aktivnosti, graditi duh solidarnosti i povezanost među njima, sutra im pomoći kod pronalaska zaposlenja. Općenito kod njih graditi duh solidarnosti i uzajamnosti kako bi i oni sutra kao stručnjaci i uspješni ljudi pomogli „Privredniku“ i radili u interesu i na korist svoga naroda.
Paulina Matijević
(rođ. Lađević; Кarlovac, 1861 — Pariz, 1926)
Velika dobrotvorka, članica Patronata Privrednikovih dobrotvora. Paulina je bila kćerka Đoke Lađevića, trgovca iz Кarlovca. Udala se za Vladimira Matijevića 1883. godine. Paulina je jedna od utemeljivača tzv. Кrajcaraškog društva (društva srpskih gospođa koje su svakodnevno skupljale sitne dobrotvorne priloge), iz kojeg je nastala prva Srpska škola u Zagrebu. Njanom inicijativom osnovana je Ženska dobrotvorna zadruga „Srpkinja“ u Zagrebu, iz koje je proizašao Srpski devojački internat, čiji je zadatak bio vaspitanje ženskog podmlatka.
Кrajem 1904. godine Srpsko privredno društvo Privrednik je proširio svoju delatnost i na brigu za žensku decu upravo zahvaljujući nastojanjima Pauline Matijević. Sav svoj imetak, akcije Srpske banke u Zagrebu, ostavila je „Privredniku“ za večito uzdizanje i unapređivanje siromašne srpske omladine.