O izvornoj pjesmi Koprivne i Trebave
Oj narode, ispod Duge Njive…
Pored starih običaja, nošnje i narodne arhitekture, Koprivna ima još jedan biser koji odolijeva modernom vremenu – to je izvorna pjesma. Istina, to je pjesma koja se pjeva na cijeloj Trebavi, ali i na Ozrenu i u Posavini.
Naši stari pamte, a predanja govore da je u ovom kraju nekada bilo dosta gajdi i gusala. Gajde su isčezle negdje početkom 20. vijeka, a gusle su se održale i poslije II sv. rata.
Uz pomenute instrumente valja dodati šargiju i dvojnice, koji su se održali, pa i danas svojim zvukom oživljavaju uspomene. Tu je i violina koja je u ovim krajevima vjerovatno zamijenila gajde.
Šargija spada u žičane instrumente kod kojih se zvuk proizvodi trzalicom ili terzijanom. Sastavljena je iz dva drvena dijela, kutlače i repa. Obično je bez otvora,sa par malih rupica na dasci kutlače, uglavnom ima četiri žice pričvršćene čivijama na vrhu repa, na kojemu su obilježena polja (perdeta). Svira se uz samu šargiju, ili služi kao pratnja violini. Šargiji su posvećeni i mnogi stihovi:
-Oj šargijo, drvo javorovoko te sviro,
nikad ne bolovo!
-Šargijo sam tri godine dana
potrošio sepet terzijana.
-Šargijašu, tvoji terzijani
šargijaju bolje nego lani.
-Oj šargijo, moja vjerna drugo
dabogda mi svirala zadugo.
Dvojnice su se svirale najčešće solo i nekako su uglavnom vezane za čobansko zanimanje.
Ovi instrumenti su opšte poznati, ali ih način izvedbe kod ovdašnjih Srba čini karakterističnim i originalnim. Od šargije i violine je neodvojiva tipična trebavska pjesma. Njen nastanak i razvoj su veoma starog datuma. Spominju ih još pisani vizantijski izvori kada beleže dolazak, seobu slovenskih plemena na Balkan. Kroz dugo vreme do savremenosti oni imaju svoj prirodni razvoj kao i pjesme koje su na njima svirane. Danas ih nazivaju izvorna ili narodna muzika i pjesma.
Kod Trebavaca pjesma je nešto brža, razgovjetnija i otpjevana višim glasom, a bez orijentalnog patosa, koji je nanos i ostatak viševekovne turske okupacije. Na Trebavi se pjeva isključivo dvoglasno. Drugi glas bi nadvisivao prvi i završavao otegnutim jecanjem, dok bi se prvi završavao naglim padom tona.
Pjesme su ispjevane najčešće u desetercu. Kajde su različite, ali se ipak mogu podijeliti u tri vrste. Prve su, takozvane vezane, kao na primjer:
-Ašikuju Mićo i Anica,
ašikuju osam godinica,
kad deveta godina nastade
Mićo umre, Anica ostade…
Druga vrsta pjesama je u odvojenim stihovima:
-Osječani i Kožuhe ravne i Koprivna, to su sela fina.
-Oj Koprivno sa pet zaseoka, grudo zlata od stotinu oka.
-Oj narode, ispod Duge Njive, naša braća pod Ozrenom žive
-Doboj, Ozreni Trebava brate izvorna se pjeva, neka znate!
U treću grupu spadaju pjesme sa refrenima, što više karakteriše izvorno pjevanje novijeg vremena.
Pjesme su prigodnog karaktera, a nemali broj je ispjevan i o ljubavi. Odlikuju se blagom satirom iz seoskog života.
-Imam jednu namjeru odavno
svoju konu ljubit vodoravno.
-Sanjaj, dragi, na grudima mojim
ja se više nikoga ne bojim.
Današnje pjesme, gledane kao celina su nešto izmijenjene u odnosu na one iz starih vremena, kako u kajdi tako i u onome o čemu pjevaju, što je i razumljivo jer su se vremena promjenila. Žitelji Koprivne i cijele Trebave ostali su vjerni svojim izvornim pjesmama.
Značajno je i to, da se u susjednim predjelima (Ozren, Krnjin, Vučjak i Posavina) pjevalo slično ili potpuno isto, kako kod Srba, tako i kod Hrvata. Ponekad se, kao uspomena na gusle, njegovalo i pjevanje uz debelu žicu violine. Pjesme su izvođene solo, a bile su najčešće šaljivog sadržaja. Način izvođenja je isti kod žena i kod muškaraka, a nerijetko su pjevali i zajedno ili su se natpjevavali.
– Mala moja, na popravni pala
iz ljubavi ništa nije znala.
– Da sam, dragi, ja do toga došla,
sigurno bih sa peticom prošla.
– Čitala sam članak u Areni
da su momci po sniženoj cijeni.
– Piše, mala, u Oslobođenju
čitav članak o tvome poštenju.
– Došo lola, ništa ne govori,
samo gleda kako lampa gori.
– Mala moja, bila si mi mila
dok se nisi lagat naučila.
Dakle, izvorna pjesma, ona vesela djevojačka i momačka, jedno je divno i neprebolno sjećanje ljudima sa Trebave, ma gdje oni živjeli, sjećanje koje umire pjevajući.
KUD Trebava -Vojo Stjepanović