Golub Babić
Rođen je u Trubaru kod Drvara 7. septembra 1824 g. od oca Ilije i majke Vasilije. Odrastavši najprije se borio protiv turskog zuluma kao hajdučki harambaša u jugozapadnoj Bosni i Tromeđi.
U revolucionarnoj 1848.godini, za vreme Mađarske revolucije, učestvovao je u odredu srpskih dobrovoljaca pod komandom Stevana Petrovića Knićanina u borbama po Vojvodini. Vratio se u Bosnu i 1858 g., učestvuje u Doljanskoj buni gdje mu gine stariji brat Božo. Sve do 1863. godine živi u Slavoniji, u Pakracu, gdje se veći dio porodice Babić preselio kao i mnoštvo naroda iz Bosanske Krajine nakon neuspjeha Doljanske bune.
U zimu 1863. godine dolazi sa porodicom u Đakovo, na poziv biskupa đakovičkog Josipa Juraja Štrosmajera, gdje žive nekoliko mjeseci pod njegovom zaštitom, a potom se preseljava u Srbiju, zbog straha da ga austrijske vlasti ne predaju Turcima, ali i zbog biskupovog pritiska da pređe na katoličanstvo, na šta mu je Golub odgovorio: „Mi smo, baš zbog vjere, ostavili i žene i dječicu, svoj zavičaj i ono malo sirotinje. A kad bi htjeli vjerom prevrnuti, prije bi se poturčili, pa bi u svojoj zemlji živjeli slobodno kao i begovi“.
Na Nikoljdan, 19. decembra 1910, Vojvoda Golub Babić umro je u Sarajevu, u 87-oj godini. Nepoznati autor nekrologa napisao je: „Od rane svoje mladosti s oružjem u ruci borio se za svoju potištenu braću. Nije bilo oružanog pokreta u kome on nije sudjelovao…“
Nikica M.Grubor
„Golub“ 1903.