Prije kada se kazalo “sarajlija”, nije se moglo odrediti ni koje vjere niti naroda ili nacije je bio spomenuti stanovnik tog grada. Zato su u vrijeme SFRJ dva UNIS-ova istovjetna nebodera prozvali “Momo i Uzeir”, aludirajući na višestruku izmiješanost ovoga grada. Sarajevo je inače bilo u Jugoslaviji drugi srbski grad poslije Beograda. Sada kada se kaže sarajlija odmah se zna na koju naciju i vjeru se misli. Nekadašnji i sadašnji sarajlija nije nikako isti pojam, zato su i ova dva nebodera preimenovali u “Uzeir i Uzeir” i prodali ih kao što sve rasprodaju što su naši izmješani predci izgradili.
Sjedimo tako u bašti ispred rimo-katoličke katedrale sa koje dominira kip sa podignutom rukom i raširena tri prsta, veoma popularnim srbskim pozdravom iz minulog rata. Sabesjednik, sarajlija, ali ne u onom SFRJ smislu, nego u sadašnjem, nije čestito ni potegao gutljaj iz čaše, osuo paljbu po državi, po vlasti, po klimi, po rasporedu planeta u odnosu na Saturn, ništa mu ne valja, ne valjaju ovi, ne valjaju oni. Slušam ga strpljivo znajući da je ponekada ljudima potreban gromobran da se izprazne, pa ko velim, danas mi ne gine da budem gromobran.
Slušam kako nema nikog i ničega da valja, sve je katastrofa sa tendencijom kretanja ka još gorem. Tipičan srbski mentalitet, a da toga nije ni svjestan. Sve ne valja, a ne postoji ništa što valja, osim neke nedokučive dubioze, za koju ne znaju ni gđe je ni kada je. Pitam ga za koga onda da glasamo pa da nam krene kako valja, a on slegne ramenima i kaže da nije o tome razmišljao na taj način. Samo zna da sada sve ovo ništa ne valja, a da on nije plaćen da smišlja rješenja. Ima ko o tome brine.
Kaže ne valja ekonomija u državi i kaže kriv Milošević. Bi mi začudno da spominje nekakvog Miloševića, ali rekoh u sebi, možda ima neki Milošević u vlasti Kantona ili Federacije, ne pratim dnevnopolitičku situaciju, često je to prezime, možda se provukao neki Milošević u vlast. Ja mu kažem da je ipak najodogovorniji za ekonomiju svake države Ekonomski fakultet koji obrazuje taj kadar, krivi su diplomirani, nediplomirani, bečelorizovani i masterizovani ekonomisti, dr, mr, akademici i sl. Valjda su naučili na tom fakultetu kako se uspješno ekonomiše državom i valjda bi to znanje znali da primjene u upravljanju državnom ekonomijom. Elektroinženjeri su odgovorni za stanje energetike, telekomunikacija i informatike u državi, pravnici za pravno ustrojstvo, ljekari i farmaceuti za zdravlje… i ne završih ja svoje filozofiranje na zadatu temu, prekide me nihilista u pola rečenice.
Ma nije to tako kako ti govoriš, za sve je kriv Milošević! – ponovi mi sabesjednik – sve je on pokvario, imali smo državu u kojoj je sve funkcionisalo, a onda je Milošević sve to razvalio da nije bilo njega ne bi bilo ovog jada i bijede!
Aaaaaa, na tog Miloševića misliš, Slobodana. Kakve veze on ima sa razbijanjem Jugoslavije?
Pa on ju je razvalio, htio je da napravi Veliku Srbiju, pa evo šta je sada napravio, Srbija sve manja, a toliki svijet izginuo, a sve zbog njegovog vlastiljublja.
Ja koliko se sjećam u predsjedništvu Jugoslavije kada su je razvaljivali nije bio Slobodan Milošević, nego je ispred Srbije bio Borisav Jović, ispred naše BiH Bogić Bogićević, Slovence predstavljao Drnovšek, Makedoniju onaj što je samo u džemperima hodao, ne mogu se svih osam članova više ni sjetiti, ali se kao danas sjećam riječi Mesića koji je predstavljao SR Hrvatsku, kada je samozadovoljno i slavodobitno izjavio kako je posljednji predsjednik Jugoslavije i time ozvaničio rasturanje na kojem je očigledno najviše i najupornije radio.
Očigledno ti i ja nemamo više šta razgovarati, Milošević je kriv za sve, međunarodna zajednica je to potvrdila, nisu ga bez razloga osudili.
Odakle ti to da su ga osudili? Upravo sam ti nabrojao članove predsjedništva koji su upravljali Jugoslavijom i među njima nema Slobe, pa ne znam uz pomoć kojih trikova je mogao da razvaljuje SFRJ, kada nije bio čak ni osmina vlasti nad njome.
Nas dvojica nemamo više šta pričati, priča ti je skroz četnička…
Diže se čovjek ljutito od stola iako se godinama znamo i ode, a ne plati svoje piće, nego to ostavi meni da izmirim. Ali mi ne bijaše žao neplaniranog dodatnog troška u ovoj bezparici, platio sam novo saznanje da Srbi po automatizmu postaju četnici čim počnu da pričaju činjenice. Ljudi moji, dokle je ovo bezumlje došlo, da i komuniste proglašavaju četnicima jer se saopštavanje činjenica vezanih i za Miloševića doživljava kao odbrana njega i njegovog đela. Predaleko se otišlo, braniš člana Socijalističke partije i četnik si?!
Koju li tek etiketu dobiješ kada recimo pokušaš šta afirmativno da kažeš za nekoga iz Radikalne stranke, nadčetnik ili turbo-giga-mega četnik. Srećom pa nije rat, pa se prođe samo sa streljanjem očima.
Ako ko treba biti bijesan na Miloševića to su sarajevski Srbi, prodao nas je, a čini nam se da nije ni trepnuo. Ali činjenice su činjenice, Jugoslaviju su razvaljivali sasvim drugi ljudi.
Ja sam se pomirio sa saznanjem da je u glavama mnogih ljudi svaki Srbin četnik čim je Srbin, pa čak i kada je iz partizanske porodice i komunističkog odgoja. Takvo (ne)vrijeme došlo.
Predlažem Dačiću da promijeni ime Socijalističke partije Srbije u Četnička partija Četnikije.
Pa da se stvari napokon počnu uklapati, smori nas više ova konfuzija oko pojmova.
Izvor: Vidovdan.org