Ako želimo napredovati, trebalo bi pod hitno uvesti u srbsko obrazovanje ruski kao obavezan jezik i to samo iz jednog jedinog razloga. Kao što učimo američki jezik koji je potreban kako bi se lakše komuniciralo sa većinom svijeta, pa čak i sa Rusima tj. Rasima, tako je rasijski jezik tj. raški potrebno učiti kako bi bolje shvatili našu srbsku antičku istoriju. A važi i obrnuto, da Rasijani uče srbski kako bi shvatili svoje porijeklo.
Sam pojam „rasijani“ govori da su to Srbi u rasijanju.
Evo na primjeru jedne pjesme iz drugog svjetskog rata, a to je onaj giga-turbo rat koji se desio poslije tog nekog Velikog rata, sami se uvjerite slušajući srbski tekst i prevod na rasijski kako se koja riječ prevodi (vidi naslovnu sliku).
I vidjećete recimo na primjeru riječi „zlotvor“ koja se na ruskom kaže „zločinac“, da to uopšte nije dobar prevod, nasilan je samo da bi se reklo da su to dva različita jezika. Baš kao i u slučaju „hrvackog“ jezika, kada se kaže da je „domaćica“ eto kao srbska riječ, a „kućanica“ da je eto kao neka hrvacka riječ, pri čemu su i kuća i dom u stvari srbske riječi.
Tako su sličnom metodom silovanja jezika sasvim dva različita pojma „zlotvor“ i „zločin“ podveli pod iste riječi, tj. sinonime. Zlo tvoriti i zlo činiti nije isto. Biti stvaralac zla je mnogo strašnije od činjenja zla. Jer ne možeš nešto činiti tj. raditi, ako predhodno to ni je stvoreno. Mnogo gori zločin je izazvati rat, tj. stvoriti ga, nego činiti zločine u ratu. Da nije rat izazvan, nebi ni bilo zločina. Isto tako zločinac, ne bi ni postojao bez zlotvora.
Dakle, sasvim je nepotrebno riječ zlotvor prevoditi kao zločinac, mogli su to Rasi i ne prevoditi.
Jezičkim čistuncima tj. štreberima je potrebno objasniti da Rusiju, sami Rusi nazivaju Rasijom, dakle i jezik nije baš ruski, neko je rasijanski, a ako se to malo izmijenja može se reći i da je rasenski (tj. etrurski), tj. raški. Srednjovjekovna Srbija se sastojala od Bosne i Raške, pa bi ruski jezik mogli nazivati i raškim. Raci su u stvari Srbi, iako su Rasi, dakle svo vrijeme imamo miješanje Srba i Rusa kroz drevnu istoriju.
Inače je Vuk Karadžić, porijeklom sa kamenitih dijelova srbstva, gdje se govorio malo drugojačiji srbski jezik od ravničarskih krajeva, u svojoj reformi uveo da srbski jezik bude više sličan jeziku kojim je narod podneblja njegovih predaka govorio, nego da bude sličan raškom jeziku, jeziku Srba iz ravnica, pa je moderni srbski malo tvrđi i kamenitiji od rasijansko ravničarsko-stepskog zemljanog jezika.
Neki nedobronamjerni to tumače kao odvajanje Srba od Rasa putem jezika, a mi Srbi koji odvajkada govorimo uglavnom ovako, bi smatrali da to Vuk nije uradio, da nam neki preko crkve žele nametnuti rasijanski jezik, tj. srbski ravničarsko-stepski jezik, razbarušen i razčupan, jer se razlio po ravnici baš kao što su se razlili i stari Srbi tvoreći Slavene.
Da pitate bilo koga za poznatu riječ u srbskom jeziku “udžbenik” šta on u stvari znači svi če reći da je to knjiga za školu iz koje se uči, a da sama riječ ne znači ništa. Neko će “odlijepi” pa će da fantazira kako je to indo-evropska riječ, a neko će i da uztvrdi da je vjerovatno iz osmanlijskog jezika. Tako to obično ljudi rade kada se nađu pred problemom porijekla neke riječi koju ne znaju da objasne. I što je najgore to rade i školovani ljudi. Dakle riječ “udžbenik” ne znači ništa, Srbi su izokrenuli rasijansku tj. rašku riječ “učebnik”, koja je i nama jasna šta označava, ne mora se potezati za klomplikovanim objašnjenjima.