Ako se pogleda ova karta Srbije koju su napravili Francuzi tradicionalno neprijateljska nacija prema nama Srbima (Napoleon nas poharao sa svojom vojskom, nedavno nas bombardovali u minulom ratu, a mi im oborene pilote vratili) možemo zaključiti prvo da su nam sigurno granice smanjili, ali i ovo je dovoljno da se uoče neke bitne stvari.
Drugo što je veoma uočljivo je istorijska istina da je Hrvacka bila entitet rijetko kada samostalan, uvijek su bili dio nekog drugog carstva. Čak i Nezavisna država Hrvatska nije bila nezavisna iako joj to piše u imenu, bila je podijeljena između Njemačke i Italije koje su upravljale njenim polovinama. Nije baš vjerovatno da je bio ovako blizu mora, vjerovatnije je da je bio unutar kopna, ali po rimo-katoličkoj liniji sa Francuzima koji su crtali ovu mapu, borba oko izlaska na Jadran se vodi i kartografijom, pa se hrvacki entitet po zahtjevu Vatikana uvijek smješta bliže moru, a da bi se Srbi odmakli dalje.
Treće što je očigledno je Dalmacija, entitet sasvim odvojen od hrvackog entiteta i ravnopravnog tretmana i značaja, a danas vidimo da je u sklopu Hrvacke. Dalmatinci su mentalnim sklopom bliže Srbima nego Hrvatima, čiji su današnji Zagorci u stvari pravi nasljednici, kao što je i zagorski jezik u stvari bliži pravom hrvackom od ovog kojim danas govore. Po ponovnoj, već spomenutoj, Rimo-katoličkoj liniji, sadašnje ime zajedničke države Hrvata i Dalmatinaca, dalo se po Hrvatima, a moglo je takođe, sasvim istorijski ispravno, da se nazove i Dalmacija i da u Dalmaciji jedan od enteta bude Hrvacka, a ne kako je sada obrnuto.
Četvrto što se da zaključiti je da su današnji Slovenci zaista alpski Srbi (Karantanija je oblast kojom je vladao “karan”, srbska titula po kojoj i dalje postoji naziv “kara” za kojeg nas pogrešno uče da je turska riječ i da nešto znači na turskom. Poznato je srbsko prezime Karan, Karanović, i svi sa dodatkom Kara (Karađorđevići itd.). Riječ kara(n) je starija od Turske te tako ne može to biti riječ na turskom, nego na srbskom.
Peto, da je Mysie isto što i Misir, Misirci su Srbi i to daje vezu sa drevnim Egipćanima u stvari Koptima koji su i dan danas pravoslavni narod Egipta, jednako progonjen kao i svi pravoslavci u nepravoslavnim zemljama. A eto i veze između piramida, pa javite Osmanagiću da to uključi u sovja istraživanja.
Šesto kao najšokantnije je da je Servia? u stvari Sarajevo, ključni grad za mnoge ratove. Sam korijen imena grada Sar(b)ajevo, govori da ime ima više veze sa S(a)rbima i ovom geografskom kartom nego sa nekakvim turskim nazivom za taj grad pogotovo što u ono vrijeme nije ni postojao turski jezik, bio je mješavina perzijsko, arapsko, srbskog.
Sedma interesantnost je da je Skadar bio u Srbiji što potvrđuje istinu da je to stara srbska prestolnica i da je u podnožju brda za kojeg postoje opravdane tvrdnje da se radi o Troji, su sahranjeni srbski vladari. Zato nam ne daju decenijama pristupa tome gradu da se ne bi latili arheoloških iskopavanja u potrazi za našim genetskim materijalom. Iskopavanja će vršiti zapadnjaci i onda će kroz tumačenja da nam objasne kako su to u stvari sve neki drugi narodi samo Srbi nisu. A Srbija se zvala država, to vidimo na karti, nije se zvala Keltija ili Getija
Osmo je što je evidentno srbski grad Sardika, smješten u Bugarsku, pa je upitno koliko su Bugari bili različito pleme od Srba. Ionako su Bulgari u stvari Volgari, Sarmati došli sa Volge, a Sarmati su ništa drugo nego Sarbati pogrešno zapisivani kroz knjige. Po Sarmatima je i ime dobila sarma, što je toliko očigledno da ne mora ni da se posebno spominje, jer se zna da je to u stvari odavno srbsko narodno jelo. Po istoj logici je i Sirmijum, jedna od prestolnica Rimskog carstva, u Stvari Sirbijum, namjerno pogešno preimenovan i vođen kroz zapadnu literaturu i kartografiju. Pridjev “vulgaran” je nastao zbog nečega od riječi Volgar.
Deveto je što nema gornje granice Srbije jer izlazi izvan okvira ove mape i ko zna dokle se dalje prostire, pošto je poznato postojanje Srba i na tlu germanskih nacija, svi znamo za lužičke Srbe, nisu ih baš sve potamanili i germanizovali.
Deseto što je značajno je da se ne koristi naziv Vizantija za istočno rimsko carstvo, jer pod imenom “Vizantija” u ono vrijeme ništa nije postojalo niti je postojao kakav narod vizantijski, a kamo li kakvo carstvo toga imena. I to ime su izmislili zapadni “naučnici”, a naši copy/paste istoričari se toga drže kao pijan plota. Postojalo je samo jedno carstvo Rimsko, podjeljeno na dva dijela, istočno i zapadno, baš kao što je danas podjeljeno hrišćanstvo, zapadno se nazivalo Rim, a istočno Romeja (bajka o Romulu i Remu o tome govori). I ne postoje nikakvi Rimljani kao narod, Rimljani su stanovnici Rima i u ono vrijeme ih nije bilo mnogo, Rim je bio mali grad, Rimsko-Romejsko carstvo su sačinjavali mnogi narodi i plemena, između ostalih vidimo da su to bili i Srbi, a po veličini ove karte vidimo da nismo uopšte bili ni mali ni beznačajni kako se to sada pokušava prikazivati. Nismo i dalje džaba poslilje toliko pogroma nad nama u sva tri svjetska rata i dalje najbrojniji narod na Humskom poluostrvu, tj. Balkanu.
Svi koji koriste naziv Vizantija umjesto Romeja nisu dobronamjerni. Kao i svi koji negiraju očigledne stvari.
Duško Bošković, 5.12.7526(2018).