Očigledan je pokušaj negiranja srbskog porijekla Vasojevića, ne samo na Vikipediji, nego i po mnogim drugim internet stranicama. Dodjeljuje im se svakojaka regionalna i toponimska imena samo da bi se sakrila srbska etnička pripadnost, što je bezsmisleno pošto se u samom zakoniku spominju od svijeh naroda samo Srbi i Turci i niko drugi, a Vasojevići očigledno nijesu Turci.
Interesantno je primjetiti da se zakon sastoji od “točaka”, a ne “tačaka”, što neki novosrbi olako proglašavaju hrvatizmom. Inače je postao manir prepuštanja i dodjeljivanja mnogih naših srbskih običaja drugim nacijama nastalim od Srba prevjeravanjem, čemu bi se trebalo jednom stati u kraj. Očigledno treba dodati i trinaestu točku koja bi ovo regulisala ili je ubaciti umjesto nekih zastarjelih.
Većina ovog zakon i danas važi u plemenu Vasojevića, jer je duboko ukorijenjen u narodu, a poznato je da su moralni zakoni često jači od novonapisanih i srećno je ono društvo koje uskladi ovo dvoje.
Mnoge stavke ovog zakonika su primjenjljive i danas na širem planu, a pogotovo je pohvalan stav prema ženama, mada mnoge stavke i nisu primjenjljive iz više razloga, zbog razvitka društva i smjene okupatora, a i zbog toga što su nerazumljive onima koji nijesu od Vasojevića. Ovaj dokument je u svakom slučaju važna istorijska građa svakome ko izučava srbski mentalitet spartanskog tipa. 
Umujući nad ovijem zakonom i posmatrajući ponašanje Srba iz određenih područja, nameće se zaključak da je pogrešno ova i okolna kamenita brdsko-planinska podneblja nazivati srbskom Spartom, jer ne postoji neka druga Sparta, pa da bi se ova nazivala srbskom. Sparta je bila jedna i jedina i sigurno spada u srbsku baštinu, a ne nečiju drugo kako nas pogrešno uče. Ove oskudne krajeve odvajkada naseljavaju Hercegovci, Crnogorci, Zetani, Dukljani, Humljani i Zahumljani, Travunijani, inače sve toponimski nazivi za veći stepen organizacije plemena čistog srbskog etnosa, genetike i jezika.
Pravda je jedina koja je u stanju da održi red među ljudima. Svaki Srbin u sebi nosi svoj osjećaj za pravdu i ako ko donosi kakve zakone koji nisu u skladu sa našim unutrašnjim osjećajem pravde, to nije dobro prvenstveno za nas, a ni za tog nekoga ko se upušta u to da nam donosi zakone.
Može svako različito analizirati ovaj zakon kao što je to učinjeno predhodnim izlaganjem, slagati se ili ne slagati s stavkama zakon, osporavati ih ili odobravati, ali je stanje da je ovaj zakon istorijsko i društveno-pravna činjenica i dostignuće onog vremena. Zakon svjedoči o postojanosti našeg naroda i jednog njegovog plemena, o našem borbenom i slobodarskom duhu, o pravdi, pravici i pravu.
TOČKA PRVA
– Da se bespogovorno umire sva bratstva vasojevička i srbljačka. Ko ne bude oldžija, da bude nagondžija.
– Da muška glava bude trista groša, a ženska trista jedan.
TOČKA DRUGA
– Nove džamije da se ne grade, a stare da se zabatale.
– Poturčenjake niko da ne ubija, no da se ostavi svakome bratstvu da svoje vrne u prađedovsku vjeru. Ako poturice ne budu oldžije, da budu nagondžije, a ćoteci što ko ponese.
– Ko se podanas poturči i lažnu vjeru primi, da se za Turčina drži.
TOČKA TREĆA
– Ko ne priteče u pomoć kad dušmani udare na graničare, da nema nikakva dijela u plijenu i da se od njega niko ne ženi niti mu đevojku daje.
– Ko ubije ili plijeni Kolašinca bez znanja Slatinjana kad ovi drže vjeru s Kolašinom gradom, da Slatinjanima duguje krv.
TOČKA ČETVRTA
– Ko srpsko ukrade pa se ufati, da plati duplo i kmetovima ručak. Ako se ne ufati, da mu je aram.
– Ko tursko ukrade, da mu je alal.
TOČKA PETA
– Ko u kući kačkine drži, da im je drug.
TOČKA ŠESTA
– Koji Branković dušmanima javi što glavari i narod zbore, da se obestrvi on i svako njegov na vječni vijek i amin.
– Ko svoje glavare preskoči i od tuđina pravicu traži, da je kriv.
– Ko podanas ode veziru u Skadar, da se k nama više ne vrće, a ako se vrne, da se turi pod tomruke, pa ako se pokaje, da se pusti, a ako ne pokaje, da se obestrvi.
TOČKA SEDMA
– Karvan niko da ne dira, no neka ide kud ga put vodi. Ako česovu štetu učini da odmah i bespogovorno plati; ako to neće, da mu poharani zadrži konje i tovar dokle kmet dođe i da bude kako kmet reče. Ako kmet u selu nije, da presudi prvi pošten čovjek koji se u blizini nađe.
TOČKA OSMA
– Duhovnici kad u boj idu, da obritve bradu i da nose naške haljine; ako to neće, da im glavari džebanu ne daju.
– Bog je stvorio ženu, a ne Satana, i to tako da ostane navijek amin. Ko protivno govorio, da je proklet: na ovome svijetu neimao anđela-čuvara, a na onome ne vidio raja, već mu duša vječito u paklu bila i ispaštala njegove muke.
– Duhovnici da se ostave žena, a koji se kurvarom obrete, i to se načisto dokaže, da se uštroji i od sveštenodejstva odluči.
TOČKA DEVETA
– Turci da klanjaju na svoju zemlju. Ko ih ufati da to rade na njegovu zemlju, da je vlastan motkom ih oćerati, a ćoteci što ko ponese.
– Hrišćani su voljni i na Spasovdan zabosti krstove i na nehrišćanske zemlje koje okružuju njihova imanja. Nehrišćani mogu te krstove ukloniti sa svojih bašta tek sjutradan po Spasovudne, a nikako prije. Ko protivno učini, da plati selu štetu i ručak kmetu.
– Ko se podanas ufati da vještice fata, da se turi pod tomruke za petnaest dana. Ako bi bilo česove štete da i to plati.
– Ko kopile u vodu udavi, da se pod gomilu turi.
– Ko se ufati da radi u zavjetne dane, da mu se sve pokvari i nečastivom preda što tih dana uradi, a kmetovima obaška ručak.
– Koji kovač ne udari na Božić prije sunca čekićem u nakovanju, pa se to načisto dokaže, da mu se prelomi čekić i nakovanj, a on i svako njegov obestrvi.
TOČKA DESETA
– Ko svoju kuću i porodicu zabatali da se liši svake vojničke časti.
TOČKA JEDANAESTA
– Da danka drugog nema osim vojvodske akče
– Da vojvodska akča bude po dva groša s dima na dim.
TOČKA DVANAESTA
– Da se Vasojevičko drži od Nožice do Lješnice, od Bjelasice do na vrh Ržanice i Brezojevica crkva, koja cvili medju turskim gradovima kao ljuta guja medju ognjevima.
O Vasojevićima u Italiji: