Dan republikarnosti BiH u sklopu Jugoslavije
Danas su povodom 25. novebra položeni vijenci i cvijeće na spomenik “Vječna vatra” u Sarajevu. Interesantno je da obilјežavanje ovog praznika, konstituisanja SR BiH, ne kao samostalnog entiteta, nego kao samo jednog od šest u sklopu Jugoslavije, najviše zagovaraju u stvari razbijači Jugoslavije. Nepravilno je ovaj praznik nazivati “Danom državnosti”, jer BiH tada nije postala država, nego samo jedna od šest jugoslavenskih republika, pa ovaj dan je pravilnije zvati “Dan repulikarnosti”.
Ko je zaboravio da ga podsjetim da je sprovedena protivustavna secesija od Jugoslavije od strane Hrvata i Muslimana, protiv volјe Srba koji su htjeli ostati i u krnjoj Jugoslaviji. Nije Milošević poveo niti Sloveniju, niti Hrvatsku niti BiH u secesiju. Evo vam na uvid listić sa referenduma:
Da se podsjetimo u grubo naše bliske prošlosti. Kralјevina Jugoslavija je nastala od Kralјevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i bila je podijelјena na banovine. Dakle u njoj nije postojala niti Bosna i Hercegovina niti Srbija niti Crna gora niti ostale republike. Agresijom Nјemačke sa sjevera i Italije sa juga, Jugoslavija je razbijena i podjelјena na dva dijela, primorski dio Jugoslavije su oteli Italijani, a kontinentalni dio Nijemci. Nakon okupacije od entiteta se spominju samo Srbija, ND Hrvatska i ND Crna gora. Srbija je bila pod vojnom upravom Nјemačke, a ND Hrvatska i ND Crna gora su bile nezavisne države samo u imenu, pošto su i tim entitetima u stvari upravlјali okupatori.
I ko zna koliko bi se čekalo na samooslobađanje jugoslavenskog prostora, da okupator sam od sebe shvati da treba da napusti ovaj prostor u sklopu svjetskog procesa, da se na sceni nisu pojavili oslobodioci. I njima je posvećen ovaj spomenik na kojem jasno piše ko je oslobodio Sarajevo. Nema spomena Bošnjaka, tako da se postavlјa pitanje u kojoj su oni vojsci tada bili, kada nisu među oslobodiocima. A oni u stvari sada najviše insistiraju da baštine oslobodilačku tradiciju.
Još od ponekih zaklјučaka koji se nameću čitajući ovaj tekst na spomeniku je da u oslobađanju Sarajeva nije učestvovala Stalјinova Crvena Armija koja je oslobađala Beograd, niti je učestvovala ni Ruzveltova ni Čerčilova Anglo-Američka vojska. Sve sami domaći živalј.
To što se u tekstu spominju razne brigade sa nacionalnim predznakom može da zbuni neuku ili površnu osobu, jer je istina da su to u stvari sve bili u najvećoj mjeri Srbi. Nije ovo moja odokativna procjena, nego su to Titove riječi. On je sam lično rekao da su u njegovoj vojsci u stvari najbrojniji bili Srbi.
Dokle je došao ovaj naš bezsmisao, oslobodioci ovih teritorija od njemačko-italijanske okupacije, Srbi, su sada proglašeni agresorima, a proglašavaju ih oni koji nisu ni učestvovali u oslobađanju od okupacije, svi vidimo da ih nema na spisku oslobodilaca.
Pripremajući se za pisanje ovog teksta sam se uvjerio po ko zna koji put da su Srbi u stvari sami sebi najveći neprijatelјi. Urednici srbske Vikipedije, su kao i Bošnjaci, takođe proglasili Srbe za agresore koji su napravili opsadu svog grada. Primjetan je ijekavski naslov, a na ekavskom je ubačena rečenica koja govori o “opsadi”, dakle neko iz Srbije je pobornik ideje da su Srbi agresori na svoje gradove i teritorije.
A za plin su dodatno slagali. Cijelo Sarajevo je u najvećoj mjeri imalo plin svo vrijeme rata, pa je “Vječni plamen” mogao gorjeti. Nije njegovo gašenje bilo uzrokovano nedostatkom goriva u tragičnom sukobu, kako Dejtonski mirovni sporazum karakteriše ovaj naš rat.
